 |
|
IZLOŽBA
RADIONICA SUVREMENE UMJETNIČKE PRAKSE |
Nastala upotrebom
kompjutera, videa, animacijom i simulacijom te korištenjem filmskog
i jezika urbanih subkultura (što je sve dio njihove svakodnevice)
djela suvremene umjetnosti trebala bi biti zanimljiva, dapače
uzbudljiva mladim ljudima. U projektu inter(aktiv) oni među njima
koji su se za umjetnost opredijelili kao za životni poziv, koji
se izobražavaju u likovnim disciplinama u teoriji i/ili praksi,
istražili su proširene mogućnosti interpretacije umjetničkog djela
(također kroz vlastita umjetnička djela te postavom izložbe) i
umjetničkog procesa koji ne mora nužno biti "stvaralački".
Na izložbi radionica suvremene umjetničke prakse inter(aktiva) svojim se radovima predstavlja 13 radioničkih skupina sastavljenih od 75 studenata (budućih stručnjaka u umjetnosti u praksi i teoriji, uključivo arhitekte kao umjetnike-inženjere) koji su pristali na sudjelovanje u radionicama ispunivši anketni/pristupni listić. Tijekom prvih prezentacija projekta na Filozofskom fakultetu, Likovnoj akademiji i Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, naglašavali smo važnost procesa suradnje, razgovora, neposrednosti kontakta s umjetnikom i upoznavanja s njegovim radom i promišljanju umjetnosti, dok je izložba ponajprije način prezentacije toga procesa javnosti i radioničkih grupa međusobno. Studenti su sami birali mentore, a ne obratno (studenti naprotiv nisu bili selektirani osim zadovoljenja uvjeta struke, te da su barem na trećoj godini studija), na temelju akordiranja njihove prakse s vlastitim umjetničkim senzibilitetom; a da predznanje o umjetnicima ne postane glavnim kriterijem opredjeljenja, devet umjetnika inter(aktiva) predstavili smo studentima u formi predavanja popraćenog prezentacijom vizualnih materijala (fotografije radova, video). Studenti su bili zamoljeni da odgovore na pitanja u anketnom letku (Koji su umjetnici/umjetnice, po vašem mišljenju, obilježli/obilježile hrvatsku umjetnost 20. stoljeća? Što je suvremena umjetnost? Koji su to tzv. novi mediji? Definirajte ili navedite primjer interdisciplinarnosti u umjetnosti. Koja od navedeni riječi je ključna za razumijevanje konceptualne umjetnosti: ideja, tekst, prostor, arhitektura, dokumentacija) te da postave protupitanje: Što biste željeli saznati o suvremenoj umjetničkoj praksi? Zbog velikog interesa studenata oformili smo, dakle, 13 skupina od pet do sedam članova s kojima je radilo devet mentora: neki su mentori radili s dvije grupe prema kriteriju raspolaganja slobodnim vremenom, i osobnog interesa za takav udvojeni proces. Početna pozicija studenata i njihovih radova nastalih u radionicama nije ista - neki su od mentora dobili zadatak ili temu (npr. Martek zadaje rad u materijalima stakla, lettraseta, tehnici kolaža, zasnovan na tekstualnosti tj. letteringu karakterističnom za njegov umjetnički rad; Stilinović predlaže oprobavanje različitih vrsta ready-madea i temu novina), dok su drugi mentori odbili postaviti strukturu rada i objaviti zadatak čak i ako su studenti to od njih tražili, smatrajući se tek ravnopravnim članovima grupe ili referentnom umjetničkom osobnošću na čiju praksu studenti svojim radioničkim radovima "odgovaraju". Oba načina pristupa mentora mogu se smatrati legitimnima. Neke su radioničke grupe izabrale kolektivno stvaranje tj. izvedbu zajedničkog rada (grupa koja je radila s Mirjanom Vodopijom, obje grupe "Ivane Franke" te grupa "Dalibora Martinisa") dok su se druge, međutim, odlučile za individualno autorstvo radova svedenih na zajednički nazivnik (tj. temu) - grupa Borisa Cvjetanovića u fotografskom je mediju istraživala prostor, sadržaje i ritmičnost ponavljanja svakodnevnice SC-a proširujući pojam fotografije na slide-presentation; Goran Petercol je svojoj skupini zadao temu neposrednog ili posrednog odnošenja prema Francuskom paviljonu, interijeru, vanjskom plaštu i izvornoj namjeni paviljona na koji su studenti reagirali zvučnim i svjetlosnim instalacijama (svjetlosni topovi, kazališni dim i stroboskopsko svjetlo, tretiranje rotunde paviljona kao karusela...), igrama udvajanja, zrcaljenja i prekrajanja arhitektonskog prostora/okoliša. Tijekom tjedan dana internih prezentacija radionica (od 16. do 21. ožujka; razgovaralo se o razlozima za nastanak radova, u smislu imanja čvrstog stava tj. umjetničke koncepcije; tematizirali su se problemi, pitanja i ideje koje su se samonametnule tijekom procesa suradnje), u međuvremenu izložbe i posljednjeg u ciklusu uvodnih predavanja umjetnika-mentora, Petercolova grupa organizirala je jednovečernju izložbu tj. sukcesivni niz petominutnih autorskih izložbi pozivajući (internu studentsku) publiku na kruženje oko Francuskog paviljona u obilaženju radova. U Galeriji SC bit će predstavljena video dokumentacija toga happeninga (proces je nemoguće ponoviti na javnom otvorenju izložbe zbog tehničkih nemogućnosti). S obzirom na budžetna ogrančenja neke su se radioničke grupe dodatno angažirale, u smislu nalaženja sponzora (primjerice studentice iz grupe Ivane Franke, tzv. 3. i 4. godina, što će im svakako koristiti u budućem umjetničkom radu) te korištenja materijala i rekvizita iz radionice SC-a (grupa Ivane Franke, tzv. apsolventi i tek diplomirani tako je napravila ambijentalnu instalaciju u Klubu SC-a, odgovarajući na zatečeni prostor osvještavanjem njegovih gradbenih elemenata - translacijom kosine stropa na podnicu stvarajući nakošeni black-box kretanje kojim zahtijeva dodatan napor uravnoteženja tijela); jedna od mogućih strategija bila je naprosto prilagođavanje izložbene ideje realnom troškovniku. Tijekom prezentacija grupa - ponovimo, koje nisu bile organizirane, poput uvodnih predavanja, za širu javnost već samo za publiku sastavljenu od studenata i umjetnika inter(aktiva) kako bi se suksecivnim otvorenjima izložaba unutar izložbe osvijestio proces postava, njegovom partikularizacijom i gotovo filmskim "usporavanjem" - studenti su bili zamoljeni predstaviti se, objasniti početnu poziciju svoga rada (npr. odgovara li na zadanu temu) te proces koji je prethodio konačnoj odluci o "stvaranju". Ostali su postavljali pitanja, komentirali radove i zapravo iznosili prvu javnu kritiku radova. Ciklus prezentacija završili smo grupom "Zlatka Kopljara" (tj. dvije spojene grupe s Kopljarom kao mentorom) koja tijekom dugih sastanaka i razgovora nije uspjela dogovoriti temu rada pa je upravo ta nemoć/nemogućnost rada postalo tema izložbene prezentacije grupe (rezultat takve "pauze u umjetnosti" je video rad sa zanimljivom situacijom dislokacije: studenti iz grupe su se u sedam ujutro okupili na željezničkom kolodvoru, augéovskom ne-mjestu kako bi otputovali u Sisak, i potom su odustali od putovanja jer se u Sisku ništa ne događa i ne znaju što bi tamo radili; proces pada entuzijazma u nevoljkost opisan je i u popratnoj knjižici). Zanimljivi elementi subverzije projekta, dovođenja u pitanje smislenosti zajedničkog rada, odlazak nekih članova grupe uslijed stvaralačke nemogućnosti te suočenja sa situacijom pune tj. "odrasle" odgovornosti i kontrole nad radom, bez mentorskih naputaka, pokazala se plodonosnom u smislu konačnog rezultata. Činjenica jest da u ovom projektu radionica suvremene umjetničke prakse studenti nisu pozvani napraviti novi rad umjetnika-mentora, no zbog fasciniranosti autoritetom i nedostatnog vremena za potpuni proces prerade i kreativnog odmaka od referentnog umjetničkog opusa, neki se dijelovi izložbe tako doimaju (studenti to prepoznaju kao kvalitetu samonazivajući se šegrtima). Na to ne treba gledati kao na problem: u povijesti umjetnosti i novovjekovnom akademskom obrazovanju, uostalom, kopiranje slika starih majstora smatra se važnim dijelom školovanja mladih umjetnika. Studenti povijesti umjetnosti su radeći praktičan rad (s "one" druge, tzv. kreativne strane umjetničkog i izložbenog procesa) zaključili da je to bio naprosto trenutak bavljenja strukom, istim pitanjima struke, na nov i komplementaran (njihovom dosadašnjem bavljenju umjetnošću) način. U postignutoj interaktivnosti i interdisciplinarnosti rada u radionicama nije bilo predvidljivo tko će se od studenata baviti vođenjem dnevnika i tekstualnim tumačenjem procesa/koncepcije rada; često su se studenti opredjeljivali za radikalan odmak od uobičajene prakse. Grupa "Lee Pelivan" tako je dala tiskati nakladu plakata s tekstovima i shemama (zajednički plakat - individualizirani tekstovi članova grupe) na temu paviljona; plakati su izloženi kao hrpa istoga, a posjetitelji izložbe pozvani su uzeti jedan s gomile i odnijeti ga kući. Posjetitelj izložbe postupkom uzimanja lista papira unosi umjetničko djelo u svoj vlastiti prostor, posjetitelj i umjetnost pripadaju istom svijetu. Dok je papir u gomili prepun raznih mogućnosti, papir odvojen od ostalih i donesen kući ne iskazuje tako jasno „posebnost” koju mu daje status umjetničkog djela. Konzumiranje umjetnosti, čak i kad je to samo gledanje, nije pasivno, ono ne ostavlja stvari nepromijenjenim. Komunikacija je tema zajedničkog rada grupe "Dalibora Martinisa", referirajući se na umjetničku praksu mentora samopostavljenog u ulogu jednog među istima članovima grupe, te grupe "Mirjane Vodopije" koja manipulira kretanjem posjetitelja u izložbenom prostoru nagoneći ih na tjelesni kontakt (dodirivanje u mimoilaženju) te istodobno uklanjajući vizualne informacije o Drugome. U sklopu projekta inter(aktiv) Ivet Ćurlin, članica kustoskog kolektiva “Što, kako i za koga/WHW”, održala je studentima inter(aktiva) neformalno predavanje o radu neprofitnih udruga iz područja izvanistitucionalne kulture, i mogućnostima koje one pružaju likovnim umjetnicima, povjesničarima umjetnosti i kulturnim radnicima. Predavanje je strukturirano tako da pruži odgovore na praktična pitanja vezana za osnivanje i registraciju udruga, njihova prava, obaveze i mogućnosti. Osim toga Ivet je pripremila osnovne informacije o pisanju projekata i proračuna te o mogućnostima traženja financijskih sredstava, za projekte udruga i za individualne umjetničke projekte. Tekst napisala Silva Kalčić ------ -----
Radno vrijeme
Galerije SC |
| SLIKE sa otvorenja > |